Zemlja prapovijesnih gradina - kaštelira definira područje sjevernog Jadrana (Kras, Brkini, Ćićarija, Istra, Kvarner) za koje je tijekom brončanog i željeznog doba, od 2. tisućljeća p. n. e. do dolaska Rimljana, tipično naseljevanje u utvrđenim naseljima.


Život u razdoblju gradina – kaštelira obilježen je životom u zagrljaju prirode, kamena i čarobnih tajni. Priroda je tadašnjim ljudima predstavljala važan izvor opstanka, zato su prema njoj imali strahopoštovanje. Oprezna i promišljena uporaba prirodnih materijala ogleda se u priznatoj tehnici suhozidne gradnje, pomoću koje su oko svojih naselja izgradili suhozid, koji je bio namijenjen obrani i zaklonu.

Na nekim su mjestima gradine jedva prepoznatljive, dok su se na drugima kontinuirano gradile i obnavljale, u antici, a kasnije i u srednjem vijeku. Mnoge od njih sakrivene su ispod današnjih sela i većih naselja. Život na gradinama - kaštelirima obilježio je život u zajednicama u kojima su se ljudi bavili poljoprivredom, ispašom i stočarstvom. Sječom šuma i spaljivanjem uređivali su svoj životni prostor, kuće su gradili od kamenja i šiblja koje su žbukali glinom. Upotrebljavali su kamenje, iskorištavali glinu za keramičke proizvode, tkali, trgovali sa susjednim narodima i štovali natprirodnu moć sunca i vatre posebnim ritualima. Mnoge priče o životu na kraškim i istarskim gradinama i dalje su obavijene tajnama. Međutim, mnoga pitanja dobivaju i iznenađujuće arheološke i botaničke odgovore.